Stih, dva

trebam te

zar ne shvačaš da te trebam
i da sam te trebao puno više
nego što misliš, nego što si dala
i da tvom davanju pažnje i ljubavi nije kraj

noći usamljene, i san koji to nije
dani prazni, bez radosti, bez pažnje,
bez brige i veselja
samo samotni i jednaki

dođi i budi sa mnom
ujutro, po danu, uveče,
u svakom trenutku
daj snagu biću mome

jer trebam te kad sam ranjen,
kad sam tužan i očajan,
jer trebam te još danas,
još jučer, još sutra...

Aylan

obećanja

obeća san ti nešto
i nisam ispunia
ni najmanju sitnicu
da sam proba...

obeća san ti i kule i gradove
a ni staju nisan napravia

obeća san ti sriću i ljubav
i viruj mi....tija san...

ali se uvik nešto desilo...
uvik nešto... van moje kontrole...
i osta san zarobljen
u obećanjima svojim

možda da san muča
pa šta bude...
ali ne bi ti izvuka
smješak na licu...

ali kraj obećanja stojin
i kunem se
umrit ću
dok ih ne ispunim

a ako ne ispunim reći ćeš
pa barem je proba
dat mi kule i gradove
drugi nisu ni to....

Znam

znam da ti je teško
i da svaki dan svoj teret nosi
znam da stoput kažeš
ne mogu više....
znam da me nema
da te nosim i da moraš sama
i da ti svaki dan
biva sve teži i teži...

znam da si ljuta
jer nikome nije lako biti sam
bez pomoći
bez nade

znam da sam prekršio obećanja
i da ovo nema veze
i znam da kad plačeš
da te nitko ne čuje...

ali i znam i vjerujem
da ćemo zajedno nositi teret
i da ćeš biti sretnija
i da ću te čuti kad plačeš...

... i kad se smiješ...

Riječ

nemoj mislit da te mrzim
jer ja nisam stvoren za to
nemoj mislit ni da te ne volim
jer to ne pokazujem kako bi ti htjela

nemoj razmisljati od svakoj mojoj riječi
jer riječ po riječ i završi na ovom...
a da je barem početi s prvom riječi..
pa riječ po riječ, pa zagrljaj, pa iskreni razgovor..

rečeno je da ćemo nekad odgovarati za svaku riječ
koliko riječi teških ...

riječi, izrečene bez imalo pameti
riječi, koje se sliju nakon bujica u svađi
i riječi koje nam ne trebaju...

a u početku je bila riječ...

Pozdrav Arsenu

sve te tipke na klaviru
i crne i bijele
su kao kamenja na stazi
kuda je tvoj život prošao

a sto cu ja pricat o tebi
jedino mogu reć
pamtim samo sretne dane...

Srića

sriću odavno nisam srea
i čujem od drugih
da je vidili nisu

di je nestala

nije valjda pobigla u drugu državu

a di si srićo
dođi barem na trenutak
i obasjaj lica umorna

svrati jer nama malo triba
kako kažu stari
kaplja ulja
zrno soli
i malo sriće

a baš si ... neka
dođi malo do nas
samo budi s nama koji dan
i vidićeš da će ti biti veselo

ajde, niko ti ništa neće
i biće ti lipo s nama
samo da je malo sriće...

Kad šutiš

kad šutiš moje srce se ne pokreće
kad šutiš pokušavam ne disati
da bi te čuo što ćeš reći
kad šutiš vrijeme stane
do tvoje prve riječi

kad šutiš ništa se ne događa
u svemiru
kad šutiš jutro ne dolazi
kad šutiš i gledaš u prošlost
budućnosti nema

i zato reci nešto
jer jutro treba svanuti
a neće bez tebe
kad šutiš

i zato reci nešto
jer vrijeme stoji u tvojoj šutnji
a budućnost čeka
samo jednu tvoju
riječ

Grubi ljudi

citav život bi moga biti raj
da nije grubih ljudi
da nije ljudi koji...

kako su nastali?

i oni su nekad bili dica
i ne mislim da su se takvi rodili
tko ih je povridio
tko ih je napravio takvima...

i sto s njima ..........
da ih maknemo?
i postanemo ka i oni

da se molimo za njih
jer ne znaju što čine
i da nestanemo od njihove ruke, zlobe, zavisti, mržnje ......

jedino možda da im se nasmijemo
kao dite
pa ko može biti grub prema ditetu...

samo grubi ljudi...


za Tomislava...

Da mogu vratit vrime

Da mogu vratit vrime
vratija ga ne bi.
Pa koliko vridi sritan trenutak?
Ni sto godina žalosti.

Da mogu vratit vrime
vratija ga ne bi.
Pa koliko vridi jedan zagrljaj?
Ni sto udaraca.

Da mogu vratiti vrime
vratija ga ne bi.
Pa koliko vridi jedna pobida?
Niti sto poraza.

Da mogu vratit vrime
vratjia ga ne bi .

Koliko vridi osoba sto te voli?
Ni milijarde koje mrze jedan drugog...

Da mogu vratit vrime
ne bi dozivia
jedan sritan trenutak
jedan zagrljaj
jednu pobidu
i ...
ne bi te upozna